Plaši nas naše svjetlo, a ne naš mrak! Susret s psihoterapeutkinjom i spisateljicom Brankom Jakelić uz Mjesec hrvatske knjige i 60. obljetnicu smrti Tina Ujevića četvrtak, 12. studenoga u 14 sati prizemlje, višenamjenska dvorana

 

Mjesec hrvatske knjige, manifestacija koja se održava od 15. listopada do 15. studenoga u cijeloj Hrvatskoj, ove godine u znaku je Međunarodne godine svjetlosti.

I naša škola sudjeluje u ovoj manifestaciji. U četvrtak, 12. studenoga u 14 sati, u višenamjenskoj dvorani, razgovarat ćemo s psihoterapeutkinjom i spisateljicom Brankom Jakelić. Razgovor o tome kako pronaći i slijediti svoje svjetlo, vode: Ema Franka Šoštarić, 2. b; Laura Knezović i Monika Polić iz 3. b te Karla Semak iz

3. c.

U Zagrebu,12. studenoga 1955. umro je veliki pjesnik Tin Ujević. Poliglot i erudit, prevodio je s više jezika, a osim poezije pisao je eseje, feljtone, prozne zapise i studije o domaćim i stranim autorima.

Prisjetit ćemo ga se govoreći te svirajući i pjevajući njegove pjesme. Sudjeluju: Fran Hercog i Karlo Gucić iz 4. a te Janko Gjurčević i Petar Zeljko iz 4.b.

Likovna skupina, učenice i učenici inspirirani pjesmama Tina Ujevića kao i temom svjetlosti napravila je plakate, a Lovro Majić iz 3. a power point prezentaciju.

Kroz događanje koje promiče i knjige i čitanje i svjetlost znanja, vodi Bruno Bolfan iz 2.d.

NOSTALGIJA SVJETLOSTI

Danas sam zgnječen veličinom neba.
Bojim se: plavi val će da ponese
slaboću moju u vis što me vreba.

Da l' sunce žeže ili zima trese,
osjećam mračno ilovaču uda,
i uvijek slabe kosti pune truda.

A oko mene ljudi svi zemaljci,
tjelesa žena sva od stare gline,
likovi stvari: kocke, kugle, valjci,

a sve su oči pune guste tmine.
Ja patnju svoju, svu, na mesu golu,
što uzaludno ište melem vrela,

dugujem rani, uvrijeđenu spolu,
što vele: "Srcu ranjenom od strijela".
Kinji me briga: kakva li će ruka,

kakva će meka ruka da me spase
od mojih crnih beznadežnih muka?
Ta zar i ljubav nije (ljubav, zna se)

za krotku djecu izmišljena gatka?
Sô suza pijem u plamenoj čaši;
um dere tkivo što ga mašta satka,

a kada desna za zvijezdu se maši,
znam da će sunca kojim ne znam ime
pre da me zgrabe u svoje visine,

no što ću ikad spustit u nizine
života Sunca što im ne znam ime.

                                     Tin Ujević

 

Tin Ujević  rođen je u Vrgorcu 1891.  Drugujući s Antunom Gustavom Matošem u Zagrebu kao student klasične i hrvatske filologije i filozofije započinje svoje književno djelovanje. Živio je  u  Parizu, Sarajevu, Beogradu, Splitu i Zagrebu.

Njegovo je djelo međaš i poveznica tradicije i suvremenosti, klasičnosti i modernosti, prošlosti i sadašnjosti, kako u tematskom i motivskom, tako i u jezičnom smislu. Tin Ujević je tražitelj i stvaralac čiji je opus, bez sumnje, vrhunsko ostvarenje moderne hrvatske književnosti.

***

Branka Jakelić diplomiralaje pedagogiju i književnost na Filozofskom fakultetu te Solo pjevanje na Muzičkoj  Akademiji u Zagrebu. Nakon toga je krenula u brojna dodatna obrazovanja i višegodišnje profesionalne edukacije, poput geštalta, transakcijske analize,  realitetne terapije i psihodrame.  Kako i sama kaže -  Oduvijek su me zanimala temeljna egzistencijalna pitanja: tko smo mi? otkuda dolazimo? zašto smo tu? kamo idemo i što je smisao našeg života? U potrazi za odgovorima učila sam na sve načine koji su mi bili dostupni.

Dosad su joj objavljene knjige Govor snova, Tragajući za sobom i Krilate sandale.