27. siječnja
Dan sjećanja na Holokaust i sprječavanja zločina protiv čovječnosti
Holokaust, genocidni program sustavnog progona i uništenja Židova
u razdoblju nacizma, jedna je od najdramatičnijih tema za propitivanje temeljnih pitanja svakog čovjeka – što to znači odrasti i razviti se u odgovornog i svjesnog pojedinca, individuu koja ne može biti ni aktivni ni pasivni sudionik predrasuda, mržnje i konačno mučenja i ubojstva drugog čovjeka, drugih naroda. Sjećanje i proučavanje Holokausta pomaže nam da shvatimo do kakvih posljedica dovode predrasude, rasizam i stereotipi u svakom društvu te zašto je opasno ostati nijemim, bešćutnim i ravnodušnim kada svjedočimo ugnjetavanju drugih ljudi.
U petak, 27. siječnja u 13.10 u višenamjenskoj dvorani u prizemlju, s gošćom Majom Cimeša Samokovlija, prof. hebrejskog jezika i židovske kulture i povijesti u židovskoj Osnovnoj školi Lauder-Hugo Kon u Zagrebu, posebno ćemo obilježiti Dan sjećanja na Holokaust.
Naša gošća, studirajući u Izraelu, imala je poseban kolegij iz Holokausta koji je redovito i s puno interesa polazila, a prof. joj je bio predavač s Yalea, vrstan poznavalac i predavač o Holokaustu, Michael Halperin, prof.
MAJA CIMEŠA SAMOKOVLIJA
Rođena sam 7. ožujka 1980. godine u Zagrebu. Od malena sam bila aktivno uključena u život židovske zajednice te sam često i sudjelovala u raznim dječjim programima, ljetnim i zimskim kampovima.
Zaljubljenost u hebrejski jezik, židovsku kulturu i klasični balet, prati me od kada znam za sebe. Sedmi razred osnovne škole provela sam u Izraelu, živeći u internatu i pohađajući baletnu akademiju. Tamo sam shvatila kako bih se osim baleta jedino jos voljela baviti obrazovanjem djece o židovstvu, našoj tradiciji i kulturi. Po povratku iz Izraela počela sam raditi u židovskom ljetnom internacionalnom kampu u Mađarskoj, sa grupama djece u dobi od 7 do 9 godina, gdje i danas radim. Tijekom posljednje godine gimnazije odlučila sam se za studij židovske edukacije u Izraelu. Moje dvije najbolje prijateljice i ja poslane smo u Izrael kako bi po povratku baš nas tri pomogle u ostvarivanju dugogodišnjeg sna naše zajednice, otvaranja prve židovske škole, nakon drugog svjetskog rata, na prostoru bivše Jugoslavije. Školu će uskoro završiti naša prva generacija. S velikim zadovoljstvom i ponosom u srcu gledam ih i sretna sam što sam imala čast biti s njima od prvog dana škole i biti s njima do kraja. Naša je škola još jako mlada, ali stoji na temeljima jedne od najstarijih kultura svijeta, što joj daje jednu posebnu snagu. To je snaga koja gradi mostove među novim i starim, među poznatim i nepoznatim. Biti dio Osnovne škole Lauder - Hugo Kon za mene je velika čast. Kako bih se "održala u formi" svake godine pohađam seminare hebrejskog jezika u Izraelu, u timu sam ljudi koji osmišljavaju edukacijske programe za ljetni židovski internacionalni kamp Szarvas, te sam jedan od glavnih organizatora židovske kulturno umjetničke scene "Bejahad mladih".
Preuzeto s:
http://www.lauder-hugokon.hr/portal/index.php?option=com_content&view=category&id=19&Itemid=40
